i oduvijek sam želio postati fotograf.

Ali nije se dogodilo samo od sebe. Trebalo je dosta predanosti, promišljanja, učenja i truda pri upoznavanju sa raznim vrstama digitalnih i analognih aparata kao i upoznavanja sa različitim tehnikama i načinima promatranja stvarnosti.

Sve je počelo još u srednjoj školi. Istraživanje fotografije u 90-ima nije bilo lako ali kad imaš 17, sve je igra. Danas , sa skoro 50, još uvijek se igram.  

Zašto volim fotografiju? Teško je na jednostavan način objasniti,  no sa sigurnošću mogu reći da uživam u procesu. Uživam u trenutku, u energiji, u radu. 

Sa fotoaparatom u rukama upijam život i ljude oko sebe, upoznajem ih i komuniciram s njima. To je prava strast!

Putovanja su također moja strast. Za mene, biti u Indiji je pravi dokaz mimikrije u ljudskom obliku jer malo ličim na Indijca. Ne pričam Hindi, ali dok fotografiram ljude na ulici, u vlaku ili u hramu, osjećam reciprocitet, nesputanu i iskrenu komunikaciju.

To sam otprilike ja.

Od 2009. član sam ULUPUH-a, od 2015. HZSU-a. Do sada sam izlagao na oko 40 izložbi u Hrvatskoj i inostranstvu.