ljudi i ja.

Znaš kako ide, sto ljudi – sto ćudi. No ćudi me ne čude, ljudi ponekad još da. Pa od gastro majstora, preko lutajućeg glazbenika, bojom umrljanog slikara ili pak odvjetnika u odijelu, daleko tamo do neobičnih iscjelitelja, i doktora s diplomom, preko vinara sa žilama trsa zapisanim na licu i ekstremnih sportaša te vrijednih graditeljskih ruku ili ispeglanih manekena. Sve je to život, sve je to priča.